Ove su pedagoške godine djeca polaznici obveznog Programa predškole integrirana u našu redovitu skupinu. Dolaskom djece u skupinu objasnila sam djeci takav način pohađanja vrtića, a G.M. je postavio pitanje „Zašto mi moramo ići u tu predškolu“. Razgovarajući s djecom o tome uvidjela sam da malo znaju o obrazovanju i da ih puno toga zanima. Tako smo i započeli naš projekt.

Krenuli smo od pitanja „Što je obrazovanje“. L.K. rekla je da to znači ići u školu i učiti. Složili smo se, da se oni sada počinju obrazovati i da to moraju raditi jer je predškola obvezna. Da je tako zaista pokazuje i to što se takav program ne plaća da bi sva djeca mogla dolaziti u vrtić i započeti obrazovanje. Kako bi saznali kako se nekada obrazovalo pozvali smo u vrtić L. prabaku Mariju. Ona nam je pričala o teškom školovanju djece u to vrijeme. Djeci je bilo zanimljivo slušati baku Mariju, a poslije smo uspoređivali kako je bilo tada, a kako je danas.

Razgovarajući o važnosti obrazovanja zaključili smo da učimo da bi mogli raditi neki posao, ali da različiti poslovi zahtijevaju različito obrazovanje, da radimo „da možemo kupiti hranu, odjeću i igračke“, odnosno da se možemo brinuti o svojoj obitelji.

U posjet nam je došao prvi razred sa svojim učiteljem, ugostili smo braću i sestre koji pohađaju osnovnu i srednju školu, a i mi smo posjetili osnovnu školu. Tamo smo se, između ostalog, upoznali i s načinom obrazovanja djece s posebnim potrebama što nas je dovelo do novih pitanja. Stoga nam je u posjet došla učiteljica Vesna koja radi kao asistent u nastavi. Došli smo do zaključka da su sretni svi koji mogu ostvariti svoje pravo na obrazovanje. Tako smo uz naš projekt vezali projekt UNICEF-a „Škole za Afriku“. Pogledali smo CD o problemima obrazovanja u Africi što je pobudilo pozitivne emocije kod djece. Zajedno smo složili kasicu i odlučili prikupiti kune za djecu u Burkini Faso. Kune su već sutradan dospjele u kasicu. Dječak B.B. trudio se svaki put kad bi došao u vrtić donijeti nekoliko kuna. Spomenuli smo i djevojčicu Malalu koja ja dobila Nobelovu nagradu za zalaganje da se ispunjavaju prava na obrazovanje djece u Africi.

Provođenjem projekta djeca su upoznata s činjenicom da imaju pravo na obrazovanje i tko je dužan njihovo pravo ostvariti. Djevojčica L.K. željela je iz redovnog vrtićkog programa prijeći u Program predškole jer ga je smatrala važnijim i najsličnijim školi. Svi zajedno smo prikupljanjem novca poželjeli pomoći djeci u Africi da se školuju.