Pravo na obrazovanje
14. svibnja 2015.
Glagoljica
14. veljače 2016.

Čaj kao ljekoviti napitak


PEDAGOŠKA GODINA: 2015./16. god
PROJEKT : ČAJ KAO LJEKOVITI NAPITAK - DJEČJI VRTIĆ STAŠEVICA
SKUPINA: mješovita
ODGOJITELJICA: SEKA GNJEČ

Cilj projekta

Stvoriti naviku češćeg pijenja čaja

Zadaci projekta

  • Upoznati ljekovite biljke našeg kraja
  • Bogatiti dječju spoznaju o ljekovitosti biljaka
  • Poticati dječju spoznaju o ljekovitosti biljaka

Metvica, kamilica
to su čaja dva,
kad me bude boljelo,
popit ću ih ja.

Kad je jako hladno
i kad pada snijeg
najljepše je popiti čaj
i otići na brijeg.

Kad vas boli grlo,
a kašalj vas muči,
kadulju i vrijesak,
donijet ću vam kući.

Čaj je jako lijep,
jer on je lijek.
Zato ga i pijem
i pit ću ga uvijek

TIJEK PROJEKTA

Primjetila sam da djeca ne vole piti čaj. Za vrijeme užine svi su tražili vodu. Iako je voda zdrava i oni svaki dan u deset piju vodu činilo mi se, u ovo hladno vrijeme da bi trebali popiti šalicu čaja. Razgovarala sam s djecom o tome. Lucija i Patricija su rekle da njihova baka ima čaj od kamilice i da ga ona kuha, ali da ima još neke čajeve. Rekla sam im da pitaju baku da im da takvog čaja pa su one odmah sutra donijele kamilicu i metvicu. U to vrijeme sam imala roditeljski sastanak. Zamolila sam roditelje da donesu domaće čajeve koje imaju kod kuće. Djeca i roditelji su počeli prikupljati čajeve koji su usitnjeni, ali i one gdje su bile čitave biljke. Djeca su razvrstavala i usitnjavala i sve to spremala u kutijice. Prikljupali su i svježe biljke iz svojih vrtova ili iz prirode. Ja sam donosila puno ljekovitih biljaka, koje sam prikupljala i u polju i u šumi. Djeca bi na stolu biljke promatrala, ali su primjetili da i lijepo mirišu. Tako su ih mirisali svaki put, kad bi ih uzeli u ruku. One biljke sa korjenom smo sadili u plastične posude. Djeca su brinula o njima i svakodnevno ih zalijevala. U prikupljanje ljekovitih biljaka uključili su se roditelji, bake, djedovi, susjede. Kad je tajnica iz osnovne škole saznala šta radimo donijela nam je puno ljekovitih biljaka. Sad smo već imali: kamilicu, metvicu, sljez, trputac, kadulju, vrijesak, iva travu, gospinu travu, peršin, celer, maslačak, cikoriju, timijan, sikavicu, šipak, kupinu, koprivu...

Sad sam djeci pripremila pripremila literaturu o ljekovitim biljkama. Učili smo zajedno koju bolest liječimo kojim čajem. Djeca su polako naučila ljekovitost tih biljaka (jednostavnije bolesti smo spominjali: “prehlada, gripa, visoka temperatura, nervoza, povraćanje, proljev.“ ) Brzo su većina njih naučila ljekovitost pojedine biljke. Suhi čajevi su bili u posudicama zatvoreni poklopcem, pa su djeca otvarala i zatvarala, mirisala i premještala čajeve kako hoće, ali bi mene pitali koji je to čaj. Kako se to puno puta ponavljalo oni su naučili puno tih čajeva prepoznati po mirisu i izgledu i za koju bolest se piju. To im je postala svakodnevna igra koju su igrali i s roditeljima i sa svima koji bi došli u vrtić. Događalo se da bi djeca znala više nego roditelji, djedovi ili bake. Svježe biljke smo vezali u snopiće i tako ih sušili, ili smo ih usitnjavali i sušili na papiru. Cijeli vrtić je mirisao po ljekovitim biljkama. Roditelji su to spominjali svakodnevno i bilo im je jako drago zbog toga. Iz literature smo saznali da se ljekovite biljke koriste i kao začini pri kuhanju, također smo saznali da se one koriste i kao sastojak krema, šampona ili slatkiša. Tada se Monika sjetila da joj metvica miriše na bombone i da su takvi bomboni ljekoviti. Mazali smo se takvim kremama i mlijekom za tijelo. Pronašli smo takve biljke i njihov miris i u pasti za zube. Bili smo u knjižnici u crkvi i svećenika su djeca pitala ima li knjigu o ljekovitim biljkama. On nam je takvu knjigu posudio. Tada smo saznali da u njoj piše o ljekovitim biljkama u našem kraju. Molila sam roditelje da donesu ljekovite biljke koje rastu kod nas. Ipak sam djeci spominjala da postoje mnoge ljekovite biljke kojih nema kod nas. Ljekovite biljke se mogu stavljati u ulje pa se takvo ulje koristi u kuhinji. Napravili smo takvo ulje. Tako je Tanja rekla da njena mama takvim uljem polijeva ribu. Dogovorili smo se sa tetom Marom da svakodnevno kuha čaj, a djeca su ga pokušavala prepoznati po mirisu i okusu. Pravili smo ljekoviti čaj u koji smo dodavali med i limun. Zaključili smo da nije dobro dodavati puno šećera u čaj jer onda nije zdrav. Čaj se pio svakodnevno , a zanimljivo je što su ga djeca naprije mirisala i tako pokušavala prepoznati. Djeca su mirisala svježe ljekovite biljke i osušene biljke. Zaključili su da jači miris imaju svježe nego suhe biljke. Tako je bilo i kad smo svježe i suhe biljke močili u vrućoj vodi. I tada su jače mirisale svježe. Kad smo kuhali čajeve djeca bi se sjetila da ih roditelji inhaliraju čajevima. Tako je Sanja rekla da nju mama inhalira kamilicom i metvicom. Svježe biljke djeca su prešala u velike bilježnice, a onda ih lijepili na veliki hamer. Tako smo izradili –herbarij-. Ljekovitim biljkama su ljekoviti svi djelovi: cvijet, list, stabiljka i korjen. Zbog toga smo neke lijepili čitave. Kako nismo našli pjesmice niti recitacije o ljekovitim biljkama, djeca su sama pokušavala izmišljati odgovarajuće rečenice. Tako smo dobili nekoliko pjesmica. Na zajedničkom druženju roditelja i djece sav naš čaj smjestili smo u platnene vrećice. Nekoliko vrećica smo poklonili prijateljima, a jednu smo dali našem starom svećeniku.

POSTIGNUĆA

Jednog dana Lucija je rekla da joj boli brata trbuh i da je ona rekla mami da mu skuha čaj od kamilice i metvice. Rekla je da će joj reći kad se vrati kući da mu skuha čaj od lipe da se preznoji , jer ima temperaturu. Marinina mama mi se požalila da njena Marina zna više o ljekovitim biljkama nego ona. Tanjin djed je bio veseo zbog Tanje, ali tužan radi sebe. Rekao je da ga je Tanja posramila jer zna o ljekovitim biljkama više nego on. Neki roditelji su mi pričali sa su oni kod kuće posadili nove ljekovite biljke, a da sad svi piju čaj navečer. Monika i Ivano donose u bočicama čaj koji piju uz užinu u vrtiću.

ped.god. 2015. / 2016.

Primjetila sam da djeca ne vole piti čaj…