TIJEK PROJEKTA:

Posjetivši knjižnicu u Pločama povodom Dana hrvatskih knjižnica, na zidu smo primjetili veliki plakat napisan glagoljicom. Djeca su promatrala plakat pa sam im objasnila da je to pisano starim hrvatskim pismom. Sutradan smo otišli u knjižnicu u našoj crkvi. Svećenik je na stol izvadio stare knjige pisane glagoljicom. Djeca su se sjetila tog plakata iz Ploča. Bilo im je zanimljivo prelistavati stare knjige, a na pitanje svećenika bi li oni željeli malo pisati na tom pismu oni su složno odgovorili potvrdno. Svećenik im je dao papir na kojem su bila slova, kako se pišu i izgovaraju.

Poslije par dana vidjela sam poziv za sudjelovanje na likovni natječaj: „Glagoljica u dječjem oku i srcu“. Pitala sam djecu žele li naučiti prvo slovo svog imena na glagoljici i time sudjelovati na tom natječaju. Djeca su bila oduševljena tom idejom i odmah su uzeli papir koji im je dao svećenik i počeli tražit svoje slovo. Naslikali su radove za likovni natječaj. Zatim su željeli napisati svoja imena na glagoljici. Većina djece je nakon toga željela napisati još nešto. Tako su pisali imena svoje braće, sestara i roditelja. Željeli su se pohvaliti svećeniku pa smo ga pozvali u goste. On se oduševio viđenim, pohvalio djecu, slikao se s njima i obećao im da će dovesti nadbiskupa kad on dođe u naše mjesto. Bili su sretni i pozvali su roditelje, bake, djedove kad bi dolazili po njih da vide šta su napisali. Svi su ih hvalili i poticali da uče i dalje. Djeca su slova na glagoljici izrađivala od plastelina i glinomola, a napravili smo i kutić glagoljice. Čitala sam djeci iz knjige o glagoljici, o tome koliko je staro i koji su spomenici pisani tim pismom. Djeca su navedene podatke pamtila i govorila su da će posjetiti takve spomenike.

Planirala sam s roditeljima odraditi tematsku kreativnu radionicu „Strah kod djece“ pa smo i tu temu temeljito odraditi kroz različite aktivnosti. Djeca su svoje strahove odlučila napisati i na glagoljici. Kutić glagoljice počeo se puniti natpisima, crtežima, stripovima, gdje su djeca pisala rečenice sudionika u stripu na glagoljici.

Opet nas je posjetio svećenik i rekao im da nauče izgovor nekoliko slova. To je kod njih potaklo interes za izgovorom i ostalih slova, a naročito slova svog imena. Svakodnevno smo ponavljali izgovor naših imena. Naučili su imena brata, sestre, roditelja. Pomagali su jedni drugima prilikom izgovora. I čestitke za Uskrs pisala su na glagoljici i pri tom se pomogli knjigom sa slovima glagoljice. Svećenik nas je pozvao na susret s nadbiskupom i želio da mu djeca predaju čestitku i plakat na glagoljici. Dogovorili smo se da ćemo naslikati anđele čuvare, a da ispod njega napisati svoje ime na glagoljici. Dodali smo i dio molitve „Anđele čuvaru“.

Pozvani smo na sudjelovanje na radionici „Na Neretvu glagoljica pala“ koja je organizirana u okviru 32. Smotre folklora „Na Neretvu misečina pala“ i rado smo se odazvali.

Oduševljenje glagoljicom djeca su prenijela i na roditelje i svoje najbliže. Djeca i nakon završenog projekta vole pisati i čitati glagoljicu.