TIJEK PROJEKTA:

Sve je krenulo od jednog dječjeg razgovora. Marin se hvalio djeci da ga njegov tata voli i da se brine o njemu. Ostala su djeca komentirala da se njihovi roditelji brinu o njima i da sva djeca žive sa svojim roditeljima. Kada sam rekla da nemaju sva djeca roditelje Andrej je upitao: „Gdje oni tada žive, tko ih čuva?“ Odgovorila sam da žive u domovima za nezbrinutu djecu. Ispričala sam im da postoji SOS dječje selo Lekenik, u kojem djeca imaju zamjenske mame u kući u kojoj žive, a dobri ljudi im pomažu i šalju hranu, odjeću i novac. Djeca su izrazila želju da i oni pomognu.

Organizirali smo roditeljski sastanak na kojem smo dogovorili na koji način možemo pomoći. Nazvala sam predstavnicu SOS dječjeg sela Lekenik i upoznala je s namjerom da pružimo pomoć svojim donacijama. Ona je prijedlog rado prihvatila pa sam zamolila da nam pošalje materijale iz kojih možemo saznati više o SOS dječjim selima u Hrvatskoj. I tako smo krenuli. Sakupljali smo novac svakodnevno, a da bi donijela novac djeca su se s roditeljima dogovorila da neće kupovati slatkiše za sebe. Slali smo pakete jabuka koje smo sami brali u voćnjaku i mandarina koje su donijeli Marinov tata i Antin djed. Oko tih paketa pomogla nam je teta Mara, Matejev tata, poštar pa čak i kućni majstor iz škole. Djeca su predložila da u Lekenik pošaljemo i zagrljaje. Patricija je rekla da će ona nacrtati zagrljaje, a ostali su se pridružili. Tako smo odlučili zagrljaje poslati djeci, a naš je projekt dobio ime. Djeca su slikala sebe i prijatelje iz Lekenika kako se grle. Dobili smo mi njihovu zahvalnicu i njihove crteže. Zaista su se obradovali kad su ih vidjeli.

Roditelji su predložili da dodatno prikupe novac i od tog novca kupe djeci nešto što oni žele. Početkom 12. mj. prebrojili smo novac s roditeljima i saznali da imamo 950 kuna. Dogovorili smo način uplaćivanja novaca na broj žiro-računa. Zatim smo poslali novac, crteže i čestitku. Nakon nekog vremena gospođa Anamarija nam se zahvalila i poslala fotografije dječje kuhinje i posuđa koje su kupili novcem koji smo uplatili. Do kraja prvog mjeseca smo prikupljali odjeću, igračke i slatkiše. Roditelji su zajedno sa djecom napunili kutije koje smo poslali. Svi smo bili sretni zbog toga.

POSTIGNUĆA:

1. Djeca su se odrekla slatkiša da bi donijela kune za djecu SOS sela.
2. Roditelji se sami određivali hoće li prikupljati nešto i kad će to prikupljati.
3. Djeca su svakodnevno u igri spominjala prijatelje iz Lekenika i crtala za njih, a mene su pitala kad ćemo poslati crteže.
4. Djeca su sama izrazila želju da štede novac i dalje za potrebite bilo za SOS dječje selo Lekenik ili nekog drugog.
5. Roditelji su odlučili da će odjeću i igračke također odnijeti u Crveni križ.
6. Djeca su izjavila da bi uvijek voljeli pomagati potrebitima.
7. Djeca iz SOS sela Lekenik dobila su dječju kuhinju i kuhinjsko posuđe za igru.