Poticaj za početak projekta dala su djeca. Čitajući priče Ivane Brlić Mažuranić N. je pitala da li je šuma u toj priči ista kao naša. Tako su djeca započela pričati priču pokušavajući opisati našu šumu. E. je rekao da on nije bio u šumi. Obećala sam da ću ih odvesti. Tako smo počeli učiti o našoj šumi, drveću oko nas.

Neka drveća promatrali smo na našim šetnjama uz rijeku i cestu. Roditeljima sam predložila da sa svojim djetetom posade jedno stabalce i donesu ga u vrtić. Odmah sutradan počela su stabalca stizati u vrtić. Tako smo prikupili : čempres, bijeli bor, lipu, kostelu, česvinu, hrast, jasen, divlju ružu, bagrem, draču , smrič, zeleniku…

Prikupili smo grančice jako puno stabala. Djeca su odvajala lišće i slagala ga u album te napisali naziv i tako su napunili veliki album. Dogovorili smo se da ćemo na proljeće posaditi stabalca u šumu pa ćemo tako «pošumiti» zemlju. Naša ravnateljica je zamolila da joj damo nekoliko stabalaca da posadi u dvorište vrtića u Pločama pa smo odvojili nekoliko. Od suhih grančica djeca su lomila komadiće i tehnikom –mozaik- izrađivala svoje grane, a na kraju lijepila lišće koje su imali u albumu.

Prikupili smo puno suhih grana. Bilo je debljih, tanjih, dužih, kraćih i određivali smo kojem drvetu pripada koja grana. Djeca su ih mirisala, mjerila, razvrstavala po dužini, po debljini. Tupim nožem gulili su koru s grančica. To ih je posebno oduševilo. Oguljeno drvce također je mirisalo. Takva drvca, ali i ona ne oguljena poslužila su za izradu stolova i stolica. Čak i oguljena kora (piljevina) poslužila je za to. Izrađivala su djeca i kućice i ostali namještaj. Posadili smo stabalca koja nisu bila posađena. Svako stablo su djeca znala imenovati. Napravili smo zajednički plakat na koji je svako dijete nacrtalo (naslikalo) jedno stablo iz našeg okoliša i napisalo mu ime. Drveće smo da bi lakše zapamtili nazive svrstavali u grupe: listopadno, vazdazeleno, voćke, iz porodice ruža, drveće koje ne raste samostalno, ljekovito, koje ima bodljikav list, koje ima bodljike na grani.

Prikupili smo puno sjemenki. Sad su djeca naučila da iz sjemenki nastane stablo. Zato smo razvrstali i sjemenke i naučili kojem stablu pripada koja sjemenka. Malo smo se s njima igrali: brojili ih, razvrstavali ih u skupove, kuhali za ručak u igri. Puno sjemenki i jesenjeg lišća upotrijebili smo za izradu jesenskih šešira. Puno smo ih i posadili, djeca su ih redoviti zalijevala i brinula se da imaju svjetlosti. Promatrajući stabla naučili smo da imaju žile i dio iznad zemlje, naučili smo i da žile upijaju mineralne tvari i vodu i sve to vode u list. U listu nastane fotosinteza uz pomoć svjetlosti. Djeca su se veselila nicanju sjemenki. Naučili su da iz zemlje izlazi klica.

Za Božić smo od prikupljenih šišarki izrađivali boriće koja su djeca ukrašavali i odnijela kući. Djeca su bojala grančice drače, koja su ukrašavali plodovima divlje ruže. Listopadna stabalca u našem vrtiću su izgubila lišće pa su mirovala, a tako i naš projekt. Još smo neke aktivnosti vezivali uz njega tako da smo izrađivali kostime za maškare, rezali lišće i lijepili ga na vreće i imali maske – drveća.

Došlo je proljeće i procvjetala su stabla. Opet smo prikupili sada rascvjetane grančice. Imali smo lišće, pa smo opet razvrstavali grane i imenovali stablo kojem pripada. Sada su djeca zaključila da iz cvijeta nastane sjemenka (plod). Pozvala sam učiteljicu iz prirode da im objasni kako se to događa i zašto. Došla je učiteljica, a djeca koja su već promatrala oprašivanje njoj su pričala kako se to događa. Zaključili su u razgovoru s učiteljicom da su stabla živa i koji su dijelovi cvijeta (latice, tučak i prašnici). Redovito smo posjećivali voćnjak i šumu i gledali nastajanje plodova. Konačno, došao je dan kad smo s roditeljima posadili stabalca. Djeca su aktivno sudjelovala. Za likovni natječaj „Budi neovisan“ poslali smo rad na kojem su djeca nacrtala sebe kako sade drveće.