Zadovoljiti djetetovu potrebu za pripadanjem i ljubavlju te na temelju iskustva upućivati ga na odnos, susret i autentično približavanje Bogu
Poslije par dana vidjela sam poziv za sudjelovanje na likovni natječaj: „Glagoljica u dječjem oku i srcu“. Pitala sam djecu žele li naučiti prvo slovo svog imena na glagoljici i time sudjelovati na tom natječaju. Djeca su bila oduševljena tom idejom i odmah su uzeli papir koji im je dao svećenik i počeli tražit svoje slovo. Naslikali su radove za likovni natječaj. Zatim su željeli napisati svoja imena na glagoljici. Većina djece je nakon toga željela napisati još nešto. Tako su pisali imena svoje braće, sestara i roditelja. Željeli su se pohvaliti svećeniku pa smo ga pozvali u goste. On se oduševio viđenim, pohvalio djecu, slikao se s njima i obećao im da će dovesti nadbiskupa kad on dođe u naše mjesto. Bili su sretni i pozvali su roditelje, bake, djedove kad bi dolazili po njih da vide šta su napisali. Svi su ih hvalili i poticali da uče i dalje. Djeca su slova na glagoljici izrađivala od plastelina i glinomola, a napravili smo i kutić glagoljice. Čitala sam djeci iz knjige o glagoljici, o tome koliko je staro i koji su spomenici pisani tim pismom. Djeca su navedene podatke pamtila i govorila su da će posjetiti takve spomenike.
Opet nas je posjetio svećenik i rekao im da nauče izgovor nekoliko slova. To je kod njih potaklo interes za izgovorom i ostalih slova, a naročito slova svog imena. Svakodnevno smo ponavljali izgovor naših imena. Naučili su imena brata, sestre, roditelja. Pomagali su jedni drugima prilikom izgovora. I čestitke za Uskrs pisala su na glagoljici i pri tom se pomogli knjigom sa slovima glagoljice. Svećenik nas je pozvao na susret s nadbiskupom i želio da mu djeca predaju čestitku i plakat na glagoljici. Dogovorili smo se da ćemo naslikati anđele čuvare, a da ispod njega napisati svoje ime na glagoljici. Dodali smo i dio molitve „Anđele čuvaru“.
Pozvani smo na sudjelovanje na radionici „Na Neretvu glagoljica pala“ koja je organizirana u okviru 32. Smotre folklora „Na Neretvu misečina pala“ i rado smo se odazvali.
Oduševljenje glagoljicom djeca su prenijela i na roditelje i svoje najbliže. Djeca i nakon završenog projekta vole pisati i čitati glagoljicu.
Mia je svoje roditelje naučila da pišu glagoljicom i da mlađem bratu svaki dan nešto napiše, a on prepisuje. Dovela je brata da mi pokaže šta je naučio napisati na glagoljici. Ivanova mama rekla je da Ivano u svojoj kući potpisuje sebe u bilježnicu i na crteže glagoljicom. Djeca su tražila da u svoje bilježnice u koje pišu znakove grafomotorike pišu slova glagoljice, što ih potiče da pišu znakove redovito, pa da što prije počnu pisati glagoljicom. Ostali roditelji govorili su kako im djeca pričaju o glagoljici svaki dan i uče ih izgovarati svoje ime kako treba. Pohvalili su se da su naučili neka slova i da djeca pišu kući glagoljicom. Patricija je nagrađena na međunarodnom likovnom natječaju: „Glagoljica u dječjem oku i srcu“ u Njemačkoj. Sudjelovali smo na radionici „Na Neretvu glagoljica pala“ koja je održana u Metkoviću u sklopu 32. smotre folklora „Na Neretvu misečina pala“.
ped.god. 2015. / 2016.
Posjetivši knjižnicu u Pločama povodom Dana hrvatskih knjižnica, na zidu smo primjetili veliki plakat napisan glagoljicom.