Čimbenik rizika za upale dišnih puteva kod djece koja borave u vrtićkim kolektivima u usporedbi s djecom iste dobi koja su bila kod kuće, tri puta je veći u dobnoj skupini između 2. i 5. godine života. Švedska skupina autora svojom studijom je dokazala da djeca koja pohađaju klasične vrtićke skupine dvostruko češće izostaju zbog bolesti, u usporedbi s djecom koja prebivaju u obiteljima. Američka prospektivna studija pratila je tri skupine djece: djeca koja ne borave u kolektivu, djeca koja su zbrinuta u obiteljima u skupinama od 2 – 6 djece i skupina djece koja su pohađala klasične vrtiće gdje je bilo više od sedmero djece u skupini. Rezultati su bili slični švedskoj studiji, te se je pokazalo da djeca u dobi od 2 godine koja pohađaju klasične vrtiće gdje je u skupini više od sedmero djece, imaju znatno veću učestalost upala dišnih puteva. Razlike u promatranim skupinama nestaju nakon 3 godine boravka u kolektivu.
Kod djece koja ne pohađaju vrtićki kolektiv, prema kliničkoj procjeni uzročnika, najčešće obolijevaju od virusne infekcije, dok su u djece koja borave u kolektivu podjednako zastupljene virusne, bakterijske i mješovite infekcije. Pojavnost astme u preškolskoj dobi veća je u skupini djece koja borave u kolektivu i koja su u vrlo mladoj dobi obolijevala od virusnih upala dišnih puteva.
Djeca predškolske dobi imaju smanjenu sposobnost stvaranja protutijela za pojedine skupine bakterija, s obzirom na dozrijevanje podtipova IgG-protutijela (osnova su dugoročne zaštite od mikroorganizama), postoji smanjena otpornost na određenu skupinu bakterija. Nadalje, boravak u vrtićkim kolektivima gdje su djeca u kontaktu s vršnjacima iste dobi dovodi ih do izloženosti potencijalnim izvorima zaraze, te uzročnicima na koje su manje otporni.
Uvidom u epidemiološku situaciju razvijenih zapadnoeuropskih zemalja kao i organizacijsku strukturu predškolskih ustanova dolazimo do rezultata koji pokazuju da bolji standard predškolskih ustanova ne pridonosi znatnom smanjenju učestalosti respiratornih infekcija. Naglasak se stavlja na preventivne postupke u dječjim kolektivima kao što je izbjegavanje suhog i pregrijanog zraka, redovito provjetravanje, boravak na svježem zraku, ispravna prehrana, tjelesne aktivnosti, te osobna i prostorna higijena.
Iznimno je poučna i motivirajuća studija pedijatara s Memphis State University u kojoj su pratili 843 djece (rujan 1985. – ožujak 1986.) u dobi do 3 godine. Dokazali su da djeca koja ne borave u kolektivu u toj su sezoni imala u prosjeku 2,03 zarazne bolesti, a skupina djece koja je boravila u kolektivu imala je do 2,66 zarazne bolesti. Također, jaslička djeca su bila 4,5 puta češće hospitalizirana od djece koja su boravila kod kuće ili u manjim vrtićkim skupinama. Jedan od najvažnijih faktora za češće bolesti bio je broj djece u vrtićkim skupinama. Kod nas su normativi i standardi propisani zakonom, ali nerijetko dolazi do stvaranja većih skupina zbog nedostatnih kapaciteta. Ono što je također problematično jest otežana odsutnost roditelja s posla što rezultira dovođenjem bolesne djece u skupinu.
Ponavljajuće infekcije dišnih puteva čest su problem kod djece koja borave u vrtićkim kolektivima. Studije pokazuju povezanost između ranog polaska u kolektiv i veće učestalosti upale dišnih puteva.
Pripremila: Magdalena Despetović, zdravstvena voditeljica