Potreba za pokretanjem projekta pojavila se u prvim danima polaska djece u vrtić. Djeca su počela postavljati pitanja: „Zašto M. ne hoda ko ja?, Zašto V. udara sam sebe i zašto ne priča?...“
Osim pitanja, neka su djeca počela oponašati i izrugivati se tuđim nedostatcima.
Vođene činjenicom da je tolerancija odnos koji u potpunosti prihvaća drugoga, drukčije običaje, druge narode, uvjerenje, mišljenje, trpeljivost, tolerantnost, projekt smo započele istaknuvši različitosti i posebnosti svakoga od nas. Na ovaj razgovor potaknula nas je priča „Maleni čovjek“.
Neka se djeca nisu mogla sjetiti svojih posebnosti, ali su ih prijatelji podsjetili. U tom trenutku osjetilo se razvijanje zajedništva među djecom.
Daljnjim istraživanjem tražili smo različitosti kod vanjskog izgleda.
Otkrili smo i da su nam otisci dlanova različiti.
U skupini imamo dijete koje nosi naočale što nas je potaknulo na otkrivanje svijeta slabovidnih i slijepih osoba. R. se dosjetio kako mu je mama kod kuće pokazala pismo za slijepe. U vrtić je donio kutiju od sirupa na kojoj se nalazilo Brailleovo pismo. Osim širenja spoznaja o novom načinu pisanja i čitanja, djeci su bile ponuđene taktilne slikovnice. Prilikom opipavanja imali su zavezane oči s ciljem razvoja taktilne percepcije.
Božićnu priredbu iskoristili smo kao priliku pokazivanja ljepote različitosti. Netko je recitirao tiše, netko glasnije, netko polakše, netko brže, netko je plesao nespretnije, netko preciznije... Svatko je imao priliku pokazati svoju posebnost. Publika je to prepoznala i nagradila nas je velikim pljeskom. Ohrabreni pohvalama, odlučili smo na završnoj priredbi odigrati predstavu Tri mačke. I ovaj put, sudjelovalo je četrdesetero djece koja su bila obučena u kostime mačaka. Djeca su glumeći prisutnima prenijela poruku : „Bez obzira tko si, što si, budi uvijek to što jesi ...“
Provodeći projekt kod djece se razvijala empatija, lakše prepoznavanje i poštovanje osjećaja drugih. Najvećim uspjehom smatramo razvoj osjećaja brižnosti i ljubavi prema djeci s posebnim potrebama u skupini. Pitanja, oponašanja i izrugivanja danas su zamijenjena željom za otkrivanjem tko što voli, kako mu pomoći i razveseliti ga.
Preostalo nam je nadanje kako će djeca stečene pozitivne vrijednosti, entuzijazam, ljubav i želju za pomaganjem pokazati kroz toleranciju u sutrašnjici.
ped.god. 2013. / 2014.
Potreba za pokretanjem projekta pojavila se u prvim danima polaska djece u vrtić. Djeca su počela postavljati pitanja: „Zašto M. ne hoda ko ja?,