Uz zvukove Vivaldija, Teta Jesen pozdravila je djecu:
Tiho nam stižu jesenji dani
slažući pozdrav po svakoj grani.
Sada se priče pričaju tiše
da bi se čuli šapati kiše.
Djeca se love po lišću mekom,
puno tog blaga otječe rijekom,
svaki ko mornar kreće na put,
narančast, crven, zelen i žut.
A tek kad netko spomene voće
s jeseni može ga dobit tko hoće,
trešanja nema,
jabuke zato, uz kruške i grožđe,
vrijede ko zlato.
Ljudi i djeca sad vrijedno rade
staklenke pune voćem
pa se slade.
Skuplja se ogrijev,
uz vatru sjedi,
jesenja priča sad nam slijedi.