Iz obližnjeg vrta dobili smo ciklu i metvicu. Ciklu smo skuhali, a metvicu smo posadili. Okus cikle se nije svidio djeci, ali Nedo je prenio svoje znanje o hranjivim vrijednostima ovog povrća: „Ja kući stalno jedem ciklu i zato imam jaku krv. Dok je metvica rasla djeca su širila svoje spoznaje o ljekovitom bilju što je bio poticaj da osušimo i pripremimo čaj od metvice.

Prvi rekvizit koji smo dobili od roditelja bio je hulahop. Ivano ga je vješto zavrtio što je obeshrabrilo Marina. Marin:,, To je jako teško. Ja to ne mogu.“ Ivano ga je ohrabrio objašnjavajući najlakšu tehniku okretanja što je pridonjelo Marinovu uspjehu, a time i podizanju njegovog samopouzdanja. Petra nije težila pravilnom izvođenju vježbi već se veselo zabavljala bacajući hulahop: ,,Ja se samo igram.“ Za Elu je ovaj rekvizit bio poticaj za vježbanje kod kuće.

Na igralištu vježbali smo skok u dalj. Bartul je opravdavao najlošiji skok djevojčice s posebnim potrebama: ,, Gita je najmanje skočila, ali to nema veze jer je ona drugačija.“ Nika je dodala da ni ona nije puno skočila što je bio poticaj za veselo skakutanje. Nika: ,,Nije pravilno, ali je zabavno.“ Djeca su bila iznenađa Marinim preskakanjem konopa te su je nagradili pljeskom. Oni sa lošijom koordinacijom pokreta i nemogućnosti pravilnog izvođenja nisu shvatili kao neuspjeh već su se nastavili dobro zabavljati.

Šetnja obalom Crne Rijeke potaknula je Bartula na igru ,,Žabica“ on je pokazao prijateljima način bacanja kamenčića u vodu. Petrino bacanje velikog kamena izazvalo je smijeh kod djece, a Petra se zapitala zašto nije bila uspješna poput drugih. Ona je i ovu disciplinu pretvorila u zabavu, a Marija i Ivano organizirali su vježbanje u poslijepodnevnim satima: ,, Samo me zovi priko rike i ja stižem, a ti skupi kamenja.“

Svakodnevno smo trčali oko crkve brojeći krugove i sekunde. Uočili smo napredovanja u brzini što je pružalo motiv za daljnja vježbanja.