TIJEK PROJEKTA:

Nakon dugog vručeg ljeta djeca su prepričavala dogodovštine s mora. Paula je rekla da se često kupala u Zaostrogu i da je more prozirno, čisto i da može vidjeti kamenčiće, ribice i jednog ježa. Neno je rekao da se cijelo ljeto kupao na ušću i da tamo nema kamenčića i da je u plićaku more mutno. Marko je zaključio da more na ušću nije čisto, a Neno ga je uvjeravao da je more zamučeno od pržine. Božo je pokušavao svojim prijateljima dočarati užitak kupanja u Peračkom Blatu. Ivana je podrugljivo upitala: „ Kako ti je bilo lipo kad si se kupa u blatu?“ Iz ovog razgovora uočila sam ljubav djece prema moru bez obzira gdje su ga doživjela. Ovo je bio poticaj za pokretanje projekta „Djeca i more se vole“.

Na prvom roditeljskom sastanku obavijestila sam roditelje o projektu čiju realizaciju planiramo ostvariti tijekom svibnja i lipnja uz njihovu pomoć. Dolaskom toplijih dana razvio se razgovor o stanovnicima livade što smo usporedili sa stanovnicima mora.

Projekt se nastavio pričom Školjka Helena i rak Viktor koji nas je potaknuo na ramišljanje kako zaštititi stanovnike mora i očuvati more čisto. Roditelj Dario opisivao nam je svoja iskustva tijekom ribarenja. U svojim mrežama pronalazio je razno smeće koje je ugrožavalo podmorje. Djevojčica Ema nadovezala se situacijom kada joj je mama dozvolila da baci koru od banane jar može poslužiti kao hrana ribama. Paula je ispričala da njen brat Buco često roni i da je jednom prilikom pronašao raka zapetljanog u plastičnoj vrećici.

Marko je zaključio: „E, zato sam ja vidija krepalu ribu.“

Smislili smo plan kako pomoći stanovnicima mora.

Ispisivali smo poruke i izrađivali plakate postavili ih na vidljiva mjesta želeći pobuditi svijest odraslih kako bi svi zajedno uživali u blagodatima mora.

Djelatnice Crvenog križa odigrale su igru Čisto podmorje i razgovarali o važnosti čistoće mora sa sve nas. Nenu je dirnula sličica smeća u koju je zapeo jež. Empatija prema ugroženom ježu potaknula je Ivanu na osmišljavanje priče kako pomoći ugroženim životinjama.
I tako je nastala priča satkana od domišljatosti djece. Ivana i Dorotea su pridonijele priči svojim ilustracijama. Privrženost djece prema moru dovelo je do naziva priče Djeca i more se vole.

Promatrajući prikupljene školjke djeca su bila motivirana za izradu morskih sličica s kojima su se kasnije igrali i poželjeli otići na plažu.
U dogovoru s roditeljima otišli smo na ušće rijeke Neretve. Sa sobom smo ponijeli izrađene plakate i bocu s porukom o važnosti očuvanja mora. Primjećeni su plakati od strane kupača, a vlasnica kafića nas je pohvalila za dobru ideju, jer se i sama u svakodnevnom radu susreće s tim problemom. Zadržala je naš plakat u nadi da će pobuditi svijest nesavjesnih ljudi.

Prostor ispred vrtića iskoristili smo za organiziranje igre „Naša plaža“ . Djeca su u vrtić došla u kupaćim kostimima i s mnogo rekvizita za more. Veselje, vriska, pjesma i igre vodom dugo će se pamtiti.

Marko: „Ovo sam čeka. Ovo mi je najlipši dan u vrtiću.“

Naši životi su vezani uz more, a često ga ugrožavamo svojim neprimjernim ponašanjem. Znanja usvojena u djetinjstvu duboko se urezuju u svijest djece, te se nadamo da će ovaj projekt ostaviti traga i pozitivno utjecati na odluke vezane uz budućnost našeg mora.