Igra se odvija uglavnom zbog zadovoljstva koje pruža. Dijete se u igri osjeća nesputano i otvoreno, slijedi svoju koncepciju i zamišljeni tijek igre stoga je nije potrebno prekidati nepoželjnim intervencijama. Dijete igru doživljava kao nešto ozbiljno jer u njoj zapravo istražuje, kombinira, isprobava i koristi različite strategije, a odrasli može biti poželjan suigrač ako i sam tako doživljava igru te uvažava zamisli i ideje djeteta i nenametljivo mu nudi nove mogućnosti. Sukladno razvoju djeteta, i njegove igre postaju složenije. U predškolskoj dobi igre možemo podijeliti na:
a) Igre uloga – imitativne igre – u ranijoj fazi radi se o imitaciji zvukova pojedinih predmeta,
kasnije, s razvojem djeteta igre postaju sve bogatije, a dijete određuje način i sadržaj ostvarivanja zamisli.
b) Igre dramatizacije – razvijaju izražajnost govora, a iziskuju pribor i materijale (npr. kostimi).
c) Konstruktivne igre – to su stvaralačke igre djeteta koje razvijaju percepciju, finu motoriku,
utječu na razvoj mašte i kreativnosti.
Putem igre dijete uspostavlja emocionalne veze, znatiželjno otkriva i istražuje ono što ga okružuje, tjelesno je aktivno i iskušava svoje mogućnosti, usvaja i vježba govor, stupa u socijalne odnose i stječe socijalne vještine te razvija maštu i kreativnost. Isto tako igra omogućuje djetetu da rano razvija pamćenje, produžuje koncentraciju i usmjeravanje pažnje te potiče razvoj samopouzdanja i izgradnju slike o sebi.
Putem igre dijete uspostavlja emocionalne veze, znatiželjno otkriva i istražuje ono što ga okružuje, tjelesno je aktivno i iskušava svoje mogućnosti, usvaja i vježba govor, stupa u socijalne odnose i stječe socijalne vještine te razvija maštu i kreativnost.