TIJEK PROJEKTA:

Nakon dugog vručeg ljeta djeca su prepričavala dogodovštine s mora. Paula je rekla da se često kupala u Zaostrogu i da je more prozirno, čisto i da može vidjeti kamenčiće, ribice i jednog ježa. Neno je rekao da se cijelo ljeto kupao na ušću i da tamo nema kamenčića i da je u plićaku more mutno. Marko je zaključio da more na ušću nije čisto, a Neno ga je uvjeravao da je more zamučeno od pržine. Božo je pokušavao svojim prijateljima dočarati užitak kupanja u Peračkom Blatu. Ivana je podrugljivo upitala: „ Kako ti je bilo lipo kad si se kupa u blatu?“ Iz ovog razgovora uočila sam ljubav djece prema moru bez obzira gdje su ga doživjela. Ovo je bio poticaj za pokretanje projekta „Djeca i more se vole“.

Na prvom roditeljskom sastanku obavijestila sam roditelje o projektu čiju realizaciju planiramo ostvariti tijekom svibnja i lipnja uz njihovu pomoć. Dolaskom toplijih dana razvio se razgovor o stanovnicima livade što smo usporedili sa stanovnicima mora.

Projekt se nastavio pričom Školjka Helena i rak Viktor koji nas je potaknuo na ramišljanje kako zaštititi stanovnike mora i očuvati more čisto. Roditelj Dario opisivao nam je svoja iskustva tijekom ribarenja. U svojim mrežama pronalazio je razno smeće koje je ugrožavalo podmorje. Djevojčica Ema nadovezala se situacijom kada joj je mama dozvolila da baci koru od banane jar može poslužiti kao hrana ribama. Paula je ispričala da njen brat Buco često roni i da je jednom prilikom pronašao raka zapetljanog u plastičnoj vrećici.

Marko je zaključio: „E, zato sam ja vidija krepalu ribu.“

Smislili smo plan kako pomoći stanovnicima mora.

Ispisivali smo poruke i izrađivali plakate postavili ih na vidljiva mjesta želeći pobuditi svijest odraslih kako bi svi zajedno uživali u blagodatima mora.