VREDNOVANJE

Kao ishod mnogobrojnih aktivnosti djeca samoinicijativno govore ili pokazuju kako se osjećaju oni ili njihovi prijatelji. Ako netko plače, govore ili pokazuju da je tužan i žele znati što mu je. Također to rade i za druge tri osnovne emocije. Manja, neverbalnija djeca prepoznaju emocije i na njih reagiraju izrazima lica i tijela, pružanjem ili traženjem utjehe, traženjem pomoći odgojitelja (fizičkim kontaktom, plačem...), gestikulacijama. Verbalna djeca imenuju emocije i govore kako se osjećaju i što žele. U sukobima pregovaraju i raspravljaju, ali se fizički ne sukobljavaju. S obzirom na malu dob djece uočile smo visok stupanj uspješne regulacije emocija nakon provedenog projekta.

Može se primijetiti i pozitivan pomak u razvoju empatije – djeca bez potrebe za odgojiteljskim usmjeravanjem pomažu prijatelju (obući tenisice, ustati ako padne, obrisati nos, dati bočicu ili dudu, zakopčati jaknu...), upozoravaju odgojitelja na emocije druge djece i tješe prijatelja zagrljajem kada je uplakan i tužan.

U skupini više nema griženja, a neprihvatljivo rješavanje sukoba je svedeno na minimum. Djeca se znaju zauzeti za sebe, ali da time ne povrijede drugoga i njegovo pravo na sigurnost. Time su usvajala odgovorno ponašanje u odnosu na druge i svoju okolinu. Upoznavanjem načinima upravljanja emocijama djeca su stjecala vještine i vrijednosti potrebne za život u demokratskom društvu (odgovornost, empatija, tolerancija, nenasilno rješavanje problema, pregovaranje i suradnja).

U našoj skupini nakon provedbe projekta vlada ozračje veće sigurnosti i demokracije, a svakodnevna kvaliteta života je poboljšana što se očituje kroz zajedničku igru i druženje te pomaganje i suradnju.

Roditelji su podijelili iskustva te ukazali na to da vide promjene u ponašanju djece – ponajviše u tome da djeca imenuju i objašnjavaju svoje i tuđe emocije te posljedično tome više uvažavaju i potrebe drugih te imaju manje neprihvatljivih načina izražavanja ljutnje.