" Koje je zvanje društvu najpotrebnije? Svakako ono koje omogućava sva druga zvanja "
Anđelko Mrkonjić, red. Prof. na sveučilištu u Zadru

ODGOJITELJ
to je stablo
gdje se gnijezde dječji snovi,
i odakle svako dijete
na krilima mašte plovi!

Odgojitelji su moderatori odgojno-obrazovnog procesa. Uz pažljiv i human odnos prema svim odgojenicima, poštivanje dječje osobnosti, objektivnost i visok etički kodeks, odgojitelj planira, potiče, usmjerava, prati i analizira uspjeh svakog odgojenika pojedinačno ili grupno kao cjeline.

ODGOJITELJ
to je vjetar
koji mnoge struje miješa,
kad je bura – sjuži mora,
a bonace- uskomeša!

ODGOJITELJICA
uzvišen je to poziv! To je zvanje, a ne zanimanje!

Nije lako biti dobar odgojitelj. Ovaj poziv zahtijeva svestranu osobu bogatu mnogim kvalitetama: to su osobe koje u sebi sadržavaju osobne, profesionalne i stručne kompetencije , sposobnosti i motiviranost za rad. Svojom pojavom u očima djece evociraju pojam osobe kojoj se „slijepo“ vjeruje, koja predstavlja određeni autoritet. Zato je važno da odgajatelj voli svoj poziv i predstavlja pozitivan model identifikacije, uzor ponašanja i djelovanja. U vremenskom periodu u kojem ide u vrtić – odgojitelj je glavna osoba u životu djeteta.

U svom „Smislu za čuđenje“ (1956.) Rachel Carson o ulozi odgojitelja je napisala: „Iskreno vjerujem da za dijete, a i za njegove roditelje koji ga žele voditi, znanje nije ni upola tako važno kao osjećaj. Ako činjenice predstavljaju sjemenke koje izrastaju u znanje i mudrost ,tada su emocije i osjeti plodna zemlja u kojoj te sjemenke rastu.
Godine ranog djetinjstva su vrijeme kada se priprema ta zemlja. Jednom kada se emocije razviju: smisao za lijepo, uzbuđenje novim i nepoznatim, osjećaj suosjećanja, žaljenja, obožavanja ili ljubavi – tek tada ćemo posegnuti za znanjem o uzroku naše emocionalne reakcije. Kada jednom otkrijemo emocije – one traju. Važnije je utabati put djetetu da ono poželi nešto saznati, nego ga staviti na dijetu bogatu činjenicama koje ono nije spremno usvojiti.“

Promijenjena uloga odgojitelja današnjice zahtijeva od njih brzu prilagodbu na zamjenu dosadašnje rutinske prakse ( primjena poznatih i provjerenih strategija u različitim kontekstima i s različitom djecom ), u neprekidan proces učenja i proučavanje vlastitih postupaka.

Koliko su odgojitelji različiti, kako u znanjima i kompetencijama, tako i u svojoj osobnosti i pristupu u radu,a koliki je njihov utjecaj na dijete, možda dobro oslikava ovaj tekst:

CRVENO JE CVIJEĆE

Dječak je krenuo prvi put u školu
Uzeo pastele i crtati stao.
Rasprostro je boje širom papira
jer tako je vidio i tako znao.
Učiteljica reče: Što radiš, mladiću?
Slikam cvijeće, dječak joj reče.
Ona će na to: Sad nije vrijeme,
Uostalom zeleno je i crveno cvijeće,
Postoji način kako se stvari rade
I sve ima svoje vrijeme, dječače,
Moraš pokazati brigu i za druge,
Ti ovdje nisi jedini, đače.

Još na kraju reče:
Mladiću,znaj, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne gledaj u njem neke druge boje
jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.

No dječak reče:
Toliko boja u suncu jutra,
Toliko boja u dugi ima,
Toliko mnogo boja u cvijeću
Ja sve ih vidim i služim se njima.
Učiteljica reče: Pa ti si zločest,
Postoji način kako rade svi,
I ti moraš pravilno slikati cvijeće
zato za mnom ponavljaj ti:
Svi znamo, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
Ne gledaj u njem neke druge boje,
Jer tako ga svi ljudi oduvijek vide.

No dječak reče:
Toliko boja u suncu jutra,
Toliko boja u dugi ima,
Toliko mnogo boja u cvijeću
Ja sve ih vidim i služim se njima.

U kut ga na to učiteljica stavi
I reče: Za tvoje dobra, dječače,
Ostat ćeš tamo dok sve ne shvatiš
Kakav trebaš biti i što pravila znače.
U kutu je bio sam, strah mu kroz
misli poteče
Pa dođe do učiteljice i ovako joj reče:
Točno je, crveno je cvijeće
i uz njeg zeleno lišće ide
Ne vidim u njem druge boje
Jer tako ga svi ljudi oduvijek vide.
Dosta je vremena prošlo od tad
preselili su u drugi grad,
U novu je dječak školu krenuo
I evo što je tamo doživio:
Učiteljica mu se nasmiješila
I rekla: Zabava je slikanje,
Toliko boja u dugi ima
Hajde da ih naslikamo sve.

Ali dječak je samo uredno redao
Jednako crveno i zeleno cvijeće,
A kad ga upitaše zašto to radi
Evo što im on reče:
Svi znaju, crveno je cvijeće
I uz njeg zeleno lišće ide
ne treba ga nikad drukčije slikati
jer takvim ga oduvijek svi ljudi vide."
Harry  Chapin

MOJA TETA


.... mladima bih poručio da se ne daju istjerati tako lako iz djetinjstva, neka budu što dulje tamo, a ako već budu protjerani, neka ne zaborave da bi život trebalo urediti tako da on izgleda kao neka igra ...

Zvonimir Balog