Problem moderne prehrane današnjice je u tome što su obroci, zahvaljujući prerađenoj hrani, sve mekaniji, što od nas ne zahtijeva dugo žvakanje. S druge pak strane, sirovo povrće i voće, kao i meso, zahtijevaju više žvakanja. Ukoliko ovu vrstu hrane zubima dovoljno ne usitnimo, veći komadi mogu proći kroz probavni sustav, a da nisu u cijelosti apsorbirani.
Stoga je važno djeci jasličke dobi ne miksati hranu, već je usitniti vilicom. Djeca koja imaju zube, hranu mogu žvakati. Proces žvakanja vrlo je važan za koštani razvoj vilice, zdravlje desni i zuba. Izbirljivost djece je najmanje izražena u dobi do dvije godine života. Iz tog razloga, taj period pogodan je za upoznavanje novih okusa i prihvaćanje raznolike hrane s manje otpora.
Beba već od 4 do 6 mjeseci ima bolju kontrolu vilice i usana, kao i mogućnost veće pokretljivosti jezika te je taj period optimalno vrijeme za početak uvođenja čvrste hrane. Čvrsta ishrana, koja se uvodi rano, kod beba je iznimno važna, ne samo zbog hranljivih vrijednosti namirnica, već zbog činjenice kako je žvakanje takve hrane u ovom periodu presudno za kasniji razvoj cjelovitog govornog aparata - ono potiče razvoj mišića svih govornih organa. Kod uvođenja čvrste hrane važno je znati da njeno žvakanje zahtjeva različite oralne motoričke vještine koje su od velikog značaja za razvoj govora. Na primjer, žvakanje pomaže u razvoju upotrebe jezika, što je odlična vježba za izgovor glasova T, D, K, G.
Sve ove motoričke sposobnosti izvode isti mišići koji su potrebni za razvoj govora. Tijekom odrastanja, bebine motoričke sposobnosti postaju sve razvijenije i stječu motoričku kontrolu. Ovo je proces koji traje, nije uvjetovan vježbanjem, već samim fiziološkim sazrijevanjem govornog aparata.
Pored redovnih obroka razvoj oralne praksije kod starije djece možete stimulirati i drugim namirnicama, kao što su kora kruha, suho voće, kifle, sir.
Žvakanje, miješanje hrane jezikom, zadržavanje hrane i tekućine u ustima pomoću usana te priprema zalogaja za gutanje – sve su to potrebne aktivnosti koje jačaju govorni aparat. Stoga, odugovlačenjem uvođenja krute hrane u djetetovu prehranu direktno utječemo i na kvalitetnu vježbu njegovog govornog aparata.
Na kraju, prenosimo riječi dr. Ranka Rajovića, uglednog liječnika, člana Upravnog odbora Mense Internacional i predsjednika Mensina svjetskog Odbora za darovitu djecu, UNICEF-ovog suradnika za rano poticanje intelektualnog razvoja djece i jednog od najvećih autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i obrazovanju djece:
« … važno je da dijete žvače, da mu se hrana ne miksa i ne usitnjava na male komadiće, jer žvakanje šalje impulse u korteks, čisti zube, aktivira jezik pa će se i govor bolje razviti, a važno je i za imunitet …»
Olivera Medak, pedagoginja