Agresivnost djece predškolske dobi
12. siječnja 2017.
Ekranitis
24. siječnja 2017.

VAŽNOST ŽVAKANJA HRANE

Većina ljudi žvakanju hrane ne posvećuje dovoljno pažnje, zaboravljajući pri tom da ono bitno utječe na naše zdravlje. Način na koji žvačemo utječe na probavu, zube, čak i na oblik lica, dok zadnja istraživanja tog područja  pokazuju da žvakanje može utjecati i na naš mozak.

Problem moderne prehrane današnjice je u tome što su obroci, zahvaljujući prerađenoj hrani, sve mekaniji, što od nas ne zahtijeva dugo žvakanje. S druge pak  strane, sirovo povrće i voće, kao i meso, zahtijevaju više žvakanja. Ukoliko ovu vrstu hrane zubima dovoljno ne usitnimo, veći komadi mogu proći kroz probavni sustav, a da nisu u cijelosti apsorbirani.

Stoga je važno djeci jasličke dobi ne miksati hranu, već je usitniti vilicom. Djeca koja imaju zube, hranu mogu žvakati. Proces žvakanja  vrlo je važan za koštani razvoj vilice, zdravlje desni i zuba. Izbirljivost djece je najmanje izražena u dobi do dvije godine života. Iz tog razloga, taj period pogodan je za upoznavanje novih okusa i prihvaćanje raznolike hrane s manje otpora.

Povezanost žvakanja i govora

Kako bismo pravilno govorili, izgovarajući pravilno sve glasove, važno je da mišići jezika, usana i lica mogu  podržavati pokrete koji su neophodni za izgovor glasova, odnosno, neophodna nam je razvijena oralna praksija. Ona je preduvjet za pravilnu artikulaciju (izgovor) glasova i predstavlja sposobnost voljnog pokretanja dijelova govornog aparata (usana, obraza, vilice, jezika, mekog i tvrdog nepca). Na taj način se govorni organi postavljaju u adekvatan položaj neophodan za pravilan izgovor glasova. Sazrijevanje oralne praksije prati fiziološki razvoj djeteta.

Beba već od 4 do 6 mjeseci ima bolju kontrolu vilice i usana, kao i mogućnost veće pokretljivosti jezika te je taj period optimalno vrijeme za početak uvođenja čvrste hrane. Čvrsta ishrana, koja se uvodi rano, kod beba je iznimno važna, ne samo zbog hranljivih vrijednosti namirnica, već zbog činjenice kako je žvakanje takve hrane u ovom periodu presudno za kasniji razvoj cjelovitog govornog aparata - ono potiče razvoj mišića svih govornih organa. Kod uvođenja čvrste hrane važno je znati da njeno žvakanje zahtjeva različite oralne motoričke vještine koje su od velikog značaja za razvoj govora. Na primjer, žvakanje pomaže u razvoju upotrebe jezika, što je odlična vježba za izgovor glasova T, D, K, G.

Sve ove motoričke sposobnosti izvode isti mišići koji su potrebni za razvoj govora. Tijekom odrastanja, bebine motoričke sposobnosti postaju sve razvijenije i stječu motoričku kontrolu. Ovo je proces koji traje, nije uvjetovan vježbanjem, već samim fiziološkim sazrijevanjem govornog aparata.

Pored redovnih obroka razvoj oralne praksije kod starije djece možete stimulirati i drugim namirnicama, kao što su kora kruha, suho voće, kifle, sir.

Što roditelj može učiniti u prevenciji poremećaja izgovora

Prevencija poremećaja izgovora počinje već od djetetova rođenja:

- dojenje i aktivno sisanje jedni su od najvažnijih uvjeta ispravnog oblikovanja kostiju i mišića lica i bebinih govornih organa
- vrijeme kada je mališan spreman za tvrđu hranu – pojavom prvog zuba, žvakanjem hrane stimulira se razvoj govornih organa
- pijenje iz šalice ili uzimanje hrane žlicom stimulira se pravilan rast čeljusnih kostiju i zuba
- prečesto i pretjerano korištenje dude varalice štetno je za razvoj govornih organa jer dugotrajno držanje okrugloga gumenog predmeta u ustima dovodi do nepravilnog oblikovanja čeljusti i zuba
- zubna higijena također je izrazito važna jer su zubi važan dio govornog aparata potrebnog za pravilan izgovor glasova
- štetne navike kao što su sisanje prstiju, grizenje usnica ili obraza također mogu biti uzrok nepravilnosti čeljusti i zuba zbog stalnog pritiska na kosti lica tijekom rasta

Žvakanje, miješanje hrane jezikom, zadržavanje hrane i tekućine u ustima pomoću usana te priprema zalogaja za gutanje – sve su to potrebne aktivnosti koje  jačaju govorni aparat. Stoga, odugovlačenjem uvođenja krute hrane u djetetovu prehranu direktno utječemo i na kvalitetnu vježbu njegovog govornog aparata.

Na kraju, prenosimo riječi dr. Ranka Rajovića, uglednog liječnika, člana Upravnog odbora Mense Internacional i predsjednika Mensina svjetskog Odbora za darovitu djecu, UNICEF-ovog suradnika za rano poticanje intelektualnog razvoja djece i jednog od najvećih autoriteta na ovim prostorima kada govorimo o odgoju i obrazovanju djece:

« … važno je da dijete žvače, da mu se hrana ne miksa i ne usitnjava na male komadiće, jer žvakanje šalje impulse u korteks, čisti zube, aktivira jezik pa će se i govor bolje razviti, a važno je i za imunitet …»

Olivera Medak, pedagoginja