Predškolski odgoj i obrazovanje podrazumijeva aktivnosti vezane za promišljanje, osmišljavanje, planiranje, pripremanje i implementaciju odgoja i obrazovanja predškolske djece.
Predškolski odgoj je potreba i šansa djeteta u doba najburnijeg biološkog razvoja i pune prijemčljivosti na utjecaje sredine, jer tada:
„...stvaralačka iskra ili plane ili zgasne, a pristup znanju ili postane ili ne postane stvarnost...“
Delors, J. „ Učenje – blago u nama“
Kvalitetan vrtić dijete stavlja u centar shvaćajući ga kao cjelovito biće, istraživača i aktivnog stvaratelja vlastitog znanja – kao kreativnog bića koje teži ostvarivanju interakcija s prostorom, materijalima, drugom djecom i odraslima te preuzima odgovornost za svoje izbore i ponašanje.
VRIJEDNOSTI su stalni orijentir i potka odgojno-obrazovnog sustava i njegovih ciljeva od rane i predškolske dobi djeteta do završetka njegovog školovanja. One usmjeravaju djelovanje prema cjelovitom osobnom razvoju djeteta, čuvanju i razvijanju nacionalne, duhovne, materijalne i prirodne baštine Republike Hrvatske i europski suživot.
Vrtić unapređuje intelektualni, moralni, duhovni i motorički razvoj djeteta kroz:
- ZNANJE – omogućuje djetetu aktivno učenje, snalaženje u novim situacijama, razvoj razumijevanja i kritičkog promišljanja putem radosnog učenja kroz igru i ostale djetetu zanimljive aktivnosti.
- HUMANIZAM I TOLERANCIJU – podrazumijeva prihvaćanje i poštivanje živog bića te načela pravednosti kao životnog načela. U vrtiću djeca uče poštivati različitosti, prepoznati i prihvaćati svoje i tuđe potrebe, graditi skrbne odnose s drugima, pružati potporu, zauzimati se za svoja prava i preuzimati odgovornost. Posebno mjesto u vrtićkom životu zauzima pozitivan stav prema inkluziji djece s teškoćama u skupinu vršnjaka kako bi se poticao i unapređivao njihov razvoj.
- IDENTITET – u današnje vrijeme globalizacije koje obilježava miješanje kultura i religija, zahtijeva se odgoj i obrazovanje djeteta koje stvara i oblikuje nacionalni identitet kroz naslijeđenu kulturu bogate društvene, moralne, jezične i duhovne baštine svojih predaka, istovremeno ga stavljajući u kontekst odgoja za „građanina svijeta“.
- ODGOVORNOST – razvija se i promiče razvoj sposobnosti djeteta za konstruktivno sudjelovanje u životu zajednice, učenje o vlastitim i tuđim pravima i obvezama, načinima kako pridonijeti životu zajednice. Vrtić djeci omogućava slobodu izbora aktivnosti, sadržaja, prostora, načina oblikovanja aktivnosti potičući samoprocjenu vlastitog činjenja, komunikaciju s drugima i sl.
- AUTONOMIJU – ostvaruje se razvijanjem osobne autonomije u nesmetanom i podržavajućem okruženju vrtića. Djeca će u takvom okruženju razvijati svoje kritičke sposobnosti, samopouzdanje i racionalan pristup životu.
- KREATIVNOST – osnova je razvoja djeteta u osobu koja je u stanju prepoznati i oblikovati razne aktivnosti i stvarati originalne pristupe u rješavanju različitih problema. Oblike kreativnosti kod djece tijekom odgojno-obrazovnog rada treba njegovati, poticati i razvijati je različitim oblicima stvaranja i izražavanja.
Svi segmenti odgojno-obrazovnog procesa - odgoj, obrazovanje, njega i zaštita - trebaju biti utkani u sve segmente zajedničkog življenja djece s ostalom djecom i odraslima u vrtiću.
Osiguranje dobrobiti za dijete podrazumijeva usmjerenost cjelovitog odgojno-obrazovnog procesa na dijete i njegovu dobrobit. Dobrobit djeteta ostvaruje se kroz:
1. OSOBNU, EMOCINALNU I TJELESNU DOBIT:
- razvoj motoričkih vještina
- usvajanje higijenskih i prehrambenih navika kao preduvjeta za zdravlje
- rad na emocionalnim stanjima: poticati smirenost i samoprihvaćenost djeteta (nepotiskivanje osjećaja), samopoštovanje, razvoj samostalnosti mišljenja i djelovanja, procjenjivanje mogućih posljedica svojih akcija, samoprocjena vlastitih postignuća
2. OBRAZOVNU DOBIT:
- preispitivanje sebe kao osobe koja uči
- argumnetirano iznošenje vlastitith načina razmišljanja
- poticanje stvaralačkog potencijala djeteta
- razvijanje socijalnih kompetencija u interpersonalnom funkcioniranju
3. SOCIJALNA DOBIT:
- rješavanje konfliktnih situacija
- poticanje tolerancije djeteta u komunikaciji s drugima
- mogućnost prilagodbe novim situacijama i okolnostima
- građenje osjećaja prihvaćenosti i pripadanja
- percipiranje sebe kao važnog člana zajednice koji doprinosi zajednici
- odgovorno ponašanje djeteta prema sebi i drugima
Priroda učenja djece je aktivna i istraživačka i kao takvu stručni radnici je uvažavaju, planirajući okruženje za različite odgojno-obrazovne aktivnosti.
Prirodna dječja znatiželja vodi dijete putevima kreativnog stvaranja i uči nas da kreiranjem stimulativnog okruženja pogodujemo dječjem samoučenju u kojem mogu maksimalno koristiti svoje potencijale.
Dječja mašta samostalno ih nosi kroz igre u kojima otkrivaju, uspoređuju, uočavaju, razlikuju, izdvajaju - prema vlastitom tempu i zanimanju spontanog i prirodnog učenja.
Profesionalna suradnja odgojitelja međusobno i ostalih zaposlenika vrtića, koja uključuje zajedničko promišljanje i realizaciju odgojno-obrazovnog procesa nužno implicira da je kvalitetna odgojno-obrazovna praksa kolektivno, a ne individualno postignuće.
Svaka odgojno-obrazovna ustanova treba kontinuirano raditi na unapređenju vlastite kulture koja utječe na način kako ljudi razmišljaju, organiziraju, oblikuju te podržavaju procese učenja odgojitelja i djece.
Kultura vrtića prepoznatljiva je u zajedničkim uvjerenjima odgojitelja, ravnatelja, stručnih suradnika, administrativnog i tehničkog osoblja i roditelja, a karakteristična je za djelovanje vrtića koje se prepoznaje po međusobnom odnosu ljudi, njihovom zajedničkom radu, upravljanju ustanovom, stupnju usmjerenosti na stalno učenje i unapređenje odgojno-obrazovne prakse.