Djeca su odgovarala na poticajna pitanja: „Kako ja mogu pomoći drugom?“, „Je li tebi trebala nekad pomoć od drugoga?“.

U svakodnevnoj igri i druženju dolazilo je do prepirki među djecom pa se često čulo: „Tete, one mi ne daju da se igram s njima“, “Ja sam to prvi uzeo“, „On je prvi počeo“, „Nisam ja“, ... Tema Milosrdnog Samarijanca dobro je došla da ponudi odgovore na pitanja „Kako ja mogu biti nesebičan?“ i „Kako ja mogu pomoći svom bližnjem?“

Projekt smo započeli istraživačkom aktivnosti: „Po čemu smo slični, a po čemu različiti?“. Izrađivali smo slikovnicu „To sam ja“. Razgovarali smo o prijateljstvu, o vrijednostima pravog prijateljstva kao neprocjenjivog bogatstva. Često smo ponavljali najvažnija pravila o prijateljstvu. Likovno smo se izražavali na temu „Moj prijatelj i ja“. Poticali smo zajedništvo i osjećaje pripadnosti skupini. Proširili smo aktivnost igrom „Moj tajni prijatelj“. Na taj način smo poticali međusobno druženje sa svom djecom. Istaknuli smo važnost obitelji, bezuvjetne ljubavi roditelja, ljubavi braće i sestara te šire obitelji. Sve gore navedeno stavili smo pod jedan zajednički nazivnik „Ljubav“ (zavoli sebe i one s kojima živiš, u obitelj, vrtiću i dr.). Isus nas uči da je Bog ljubav – Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. Sva djeca sudjelovala su u izradi postera „Zrake ljubavi“. Slijedilo je pripovijedanje Biblijskog teksta Milosrdni Samarijanac.