Vjeter je opet uzeo svoju staru gitaru,
staru, staru, jako staru.
I pjesmu jeseni u nju zapjevao
pjevao, pjevao, pjevao.....
a list po list u zraku plesat stao,
list po list, list po list
pao, pao, pao.......

......spustila se žuta boja na zeleni list
vragolasto sad ga boja,
ne treba joj kist.
Crvena je ugledala, svidi joj se igra,
po lišću je skakutala kao kakva čigra.
Toplim okom nove boje
smeđa u njih gleda,
pa pospano, polagano na svoj
listak sjeda.
Od tišine listak pada
crven, smeđi, žut,
pa je zbog njih eto sada
sjesenio put....